U tjednu koji nam predstoji prisjećamo se tužnih obljetnica stradavanja mnogih hrvatskih gradova u Domovinskom ratu. Saborsko, Vukovar, Škabrnja…samo su neki od gradova koji su brutalno i bez imamo milosti i čovječnosti sravnjeni sa zemljom, svedeni na prašinu. O krvi i suzama prolivenim za poginulim vojnicima, civilima, i najmanje krivima – djeci, da i ne govorimo. O smrvljenim domovima, prognanima, stradalima koji nose još uvijek fizičke rane i one još teže, one koje leže na srcima…Rat…Toliko tuge i nevolje u jednoj riječi. Pa ipak, rat koji se zbio na teritoriju Republike Hrvatske, u Europi, pred kraj 20.stoljeća, ničemu nas nije naučio jer ratuje se neprestano diljem svijeta.
Bolne su to uspomene koje još žive, za neke još bolnije jer ni danas ne znaju gdje su tijela njihovih najmilijih niti što su sve morali proživjeti prije no što im se izbrisao svaki trag. S uvijek istom porukom da se nikad ne zaboravi i uvijek istom nadom – da se nikad ne ponovi…
