Profesorica Valetnina Ceranić zajedno s našim učenicima ostvaruje uspješnu suradnju s Udrugom “Radost” Ogulin. Na temelju te suradnje profesorica je napisala i stručni članak kao rezultat izravnog rada s korisnicima.
Inkluzivna pedagogija
Suvremena pedagoška literatura sve više naglašava inkluzivni pristup u odgoju i obrazovanju. M. Ainscow, T. Booth, L. Florian i mnogi drugi autori ističu nužnost uklanjanja prepreka učenju i sudjelovanju svih subjekata odgojno-obrazovnog procesa, ali i stvaranju kvalitetnoga pedagoškog okruženja u kojemu različitost nije prepreka nego vrijednost iz koje svi možemo nešto naučiti.
Što je zapravo inkluzija? To nije mogućnost da netko različit od većine bude samo prisutan. Inkluzija znači omogućiti svakome da sudjeluje, doprinosi, stvara, bude prihvaćen i osjeti da pripada nekoj skupini. U nastavi se inkluzivni pristup ostvaruje kroz suradničko i projektno učenje, odličnu modularnu nastavu ako se za nju doista dobro pripremimo i koordiniramo sa stručnim osobama. Također, važno je i diferencirano poučavanje koje se temelji na različitoj metodologiji nastavnog procesa u heterogenim skupinama. C. A. Tomlinson u knjizi How to Differentiate Instruction in Academically Diverse Classrooms naglašava potrebu prilagođavanja procesa učenja različitim potrebama i mogućnostima učenika. Ta teza implicira i potrebu uvažavanja različitih načina izražavanja znanja.
Ponekad se najvažnije lekcije o prihvaćanju različitosti i inkluzivnoj pedagogiji nauče baš na samom „terenu“, kroz rad i susrete s djecom i mladima u stvarnosti. Posljednji takav susret dogodio se je 24. rujna 2026. u Udruzi roditelja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom „Radost“ Ogulin. Udruga kroz različite inkluzivne metode potiče uključivanje djece i mladih u život zajednice. Projekt „Učimo jedni od drugih“ sastoji se od niza aktivnosti i radionica u kojima zajedno sudjeluju mladi s teškoćama i učenici srednjih škola. Na taj način pokrenut je inkluzivni program koji ima edukativnu vrijednost, ali i vršnjačku potporu, približavanje različitosti i uvažavanje vrijednosti svakog člana projekta. U inkluzivnoj pedagogiji svatko pronađe svoje mjesto i svojim doprinosom obogati zajednički rad. Na neki način, svatko je ravnopravan i cijenjen u timskom radu pa i ta činjenica vodi boljoj motivaciji za kasnije projekte. Profesor u procesu inkluzije prestaje biti puki predavač i postaje suradnik – moderator koji kreira pozitivnu atmosferu, razvija empatiju i međusobno poštovanje u grupi ili razrednom odjeljenju.
U literarnoj radionici udruge Radost postojale su diferencirane grupe u kojima je bila ključna suradnja: jedan srednjoškolac i dvoje mladih s različitim teškoćama. Svaka je uloga bila jednako važna. Nije bilo važno tko može napisati najviše riječi ili nacrtati najljepši crtež. Sve je objedinjavao multisenzorski pristup (razne taktilne, slušne, vizualne i druge metode). Netko je slušao i nadovezivao se na tuđe ideje, netko je opisivao lik, netko razrađivao radnju, netko pisao, netko čitao itd.
Zapravo, inkluzija donosi nešto još važnije od prenošenja i usvajanja znanja. Ona donosi zajedništvo – mladi su razgovarali, surađivali, upoznavali se, otkrivali zajedničke interese, upoznavali različite svjetove, stvarali prijateljstva. Razlike su sve manje postajale važne u procesu inkluzije, a cilj je bio ponos ekipe koja je zajedno stvorila svoju prvu priču u životu.
„Kada ćete opet doći?“, pitanje u kojem je možda i sadržana bit inkluzivne pedagogije, a ona je ostvarena kada se osobe s teškoćama osjećaju prihvaćeno, ravnopravno i dobrodošlo. Taj susret i nama je pružio sreću, ispunio nas je ljudskošću i puno smo naučili o životu, upornosti, ljubavi, spoznaji da svatko u sebi nosi nešto vrijedno.
Obrazovanje nije samo ono što se događa unutar četiri zida učionice. Mladi trebaju učiti matematiku, jezike, struku i brojne druge sadržaje, ali trebaju učiti i kako biti čovjek, kako saslušati drugoga, kako prepoznati vrijednosti kada ih nitko drugi ne prepoznaje. Za to služi inkluzivna pedagogija i nužno su potrebni ovakvi pristupi, vrednovanja i metode. Učimo jedni od drugih, budimo tu jedni za druge, učimo kako percipirati potrebe djece s teškoćama, učimo što bolje individualizirati pristupe prema njima. Naravno, za metodološki rad važno je voditi računa o službenim dokumentima koji obavezuju nastavnike na provođenje inkluzije – Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN,24/2015).
Ovakav suvremeni pedagoški pristup omogućuje svakom djetetu ili mladom čovjeku pravo na kvalitetan odgojno-obrazovni proces. Bez obzira na individualne razlike, poteškoće ili specifične potrebe važno je ukloniti sve prepreke, imati dobar tim pedagoških suradnika, fleksibilnost kurikula (IOO), vršnjačku potporu, suradnju s roditeljima i didaktičko-metodičku prilagodbu kako bi svi mogli ravnopravno sudjelovati i napredovati. To je najvažnija vrijednost inkluzije jer potiče razvoj svih članova te obogaćuje zajednicu, a ulaganjem u inkluzivnu praksu danas gradimo čvrste temelje za odgoj i obrazovanje u kojem svako dijete ima priliku biti prihvaćeno, cijenjeno i sretno.
Valentina Ceranić, profesorica mentorica
Stručna literatura:
Bouillet, D.: Inkluzivno obrazovanje, Sveučilište u Zagrebu, 2019.
Bukvić, Z. : Teorija i praksa inkluzivnog odgoja i obrazovanja, Knjižara Ljevak, Zagreb, 2025.
Ivančić, Đ. i Stančić, Z.: Diferencirana nastava u inkluzivnoj školi – Procjenjivanje, poučavanje i vrednovanje uspješnosti učenika s teškoćama, Profil Klett, Zagreb, 2015.
Skočić Mihić, S., Lončarić, D. i Kolombo, M.: Uloga individualnih čimbenika kod nastavnika i stručnih suradnika u inkluzivnom obrazovanju, Napredak: Časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 2025.
Cvitković, A. i suradnici – Učitelji u inkluziji, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 2023.
Vukušić, S.: Kompetencije pedagoga za inkluzivnu praksu, Školski vjesnik, 2021.
