Povijesni razvoj Obrtničke i tehničke škole Ogulin
U Ogulinu je 1. listopada 1885. otvorena Drvorezbarska škola. Ta je škola osnovana Naredbom tadašnje “Kraljevske zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu”, a iste su takve škole djelovale u još nekim mjestima, na primjer u Gospiću i
Križevcima. Ogulinska Drvorezbarska škola osposobljavala je svoje učenike za košaračko i drvorezbarsko umijeće, a uskoro je otvorena i Urarska škola koja je surađivala sa drvorezbarima. Međutim, te škole nisu bile dugog vijeka, ukinute su u travnju 1892.
Ipak, bile su temelj kasnijoj školi koja je otvorena 1910. godine. Bila je to Šegrtska škola u koju je upisano prve godine samo desetak učenika, a polovica se opredjeljuje za obučavanje postolarskog i opančarskog zanata. Bio je tu i po jedan bravar, krojač i trgovac te dva stolara. Broj učenika iz godine u godinu raste, a i broj nastavnika koji su u početku dolazili iz Više pučke škole.
Napredak u organizaciji nastave postignut je početkom 1929./1930. školske godine kada se proširuje djelatnost, uspostavlja stalni nastavnički zbor, a ime se mijenja u Zanatsko-trgovačku školu.
Nastava se održavala tri puta tjedno od 18,00 do 20,00 sati, nedjeljom od 8,00 do 13,00 sati. Školske godine 1935./1936. škola dobiva ime Stručno-produžna škola koje je zadržala sve do 1947. godine.
Tijekom II. svjetskog rata Stručno-produžna škola također je radila, razumljivo, s manjim brojem učenika. 1945. promijenjen je naziv škole u Škola za učenike u privredi. 1948./1949. upisana su tri odjeljenja I. razreda s ukupno 80 učenika i to: metalsko odjeljenje 27 učenika, mješovito s 25 učenika i trgovačko s 28 učenika. Te školske godine II. razred imao je 25 učenika, a III. razred 17 učenika. 1949. Škola se osamostaljuje s zasebnom upravom, nastava se održavala u zgradi Gimnazije (današnja Osnovna škola I.B. Mažuranić) svaki dan u dvije smjene s obveznim pohađanjem.
Rješenjem Narodnog odbora kotara Ogulin 9970/56 od 20. prosinca 1956. osnovana je Centralna škola za učenike u privredi, te se učenici samostalno opredjeljuju za upis u metalsku, elektrotehničku i drvoprerađivačku struku, a i ukupan broj učenika je porastao. Od 1962. pa do 1972., Škola u nekoliko navrata mijenja ime, a 20. listopada 1972. Odlukom Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu Socijalističke Republike 
Hrvatske br. 4534/2-1972 Školi je odobren nastavak odgojno-obrazovno rada pod imenom: Školski centar metalske, elektro i drvoprerađivačke struke “Franjo Pavičić” Ogulin.
Stalne promjene koje su se događale u odgojno-obrazovnom sustavu nalagale su uvođenje novih nastavnih predmeta a i proširenje školskog prostora kojeg je Škola dobila još 1961. U postojećoj staroj zgradi nekadašnje Djevojačke, a zatim Pučke škole tijekom godina vršene su preinake i adaptacije. Zbog premalo prostora sagrađena je nova zgrada uz veliko zalaganje djelatnika i učenika, a u njoj su smještene radionice za strojarsku i elektrotehničku struku. Nabavljeni su strojevi, nastavna sredstva i pomagala u cilju što boljeg i uspješnijeg rada, te je počelo opet novo razdoblje u životu Škole koju je u njenom gotovo 90-godišnjem trajanju pohađalo preko 3.500 učenika, obrazujući se u različitim strukama i zanimanjima. Još jednom reformom srednjeg obrazovanja, Škola ne samo da mijenja ime, već prestaje sa samostalnim djelovanjem. Naime, od školske godine 1976./1977. u Ogulinu je od postojeće tri srednje škole stvoren jedan Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje. I ta ustanova mijenjala je više puta naziv, a u njoj su se obrazovali, uz ostale i polaznici u već spomenutim strukama i zanimanjima. Tijekom tih dvadeset godina događale su se brojne promjene u odgojno-obrazovnom sustavu, ali su se ipak održali obrtnički i tehnički programi.
Do znatnih promjena dolazi već školske godine 1990./1991., ne samo u školstvu već i u cjelokupnom društveno-političkom životu naše domovine, a sva su nam ta događanja još u svježem sjećanju. U teškim okolnostima Domovinskog rata ogulinsko školstvo djelovalo je u posebnim uvjetima. Nastava za srednjoškolce odvijala se po prostorima naše današnje Škole. Veći broj djelatnika, a još više bivših učenika Škole uključivalo se u obranu 
domovine, a neki su za njenu slobodu i neovisnost položili i svoje živote. Završetkom rata počelo je i novo razdoblje. Tijekom školske godine 1995./1996. započele su pripreme za preustrojstvo Srednje škole u Ogulinu tako da 1. listopada 1996. postajemo samostalna ustanova s nazivom Obrtnička i tehnička škola Ogulin.
Škola je veliko težište dala uvođenju dvojnog sustava naukovanja u obrtničkim zanimanjima, tako da je 1996./1997. između 18 srednjih škola u Hrvatskoj rješenjima Ministarstva prosvjete i športa i Ministarstva gospodarstva uvela eksperimentalno naukovanje u dvojnom sustavu u obrtničkom zanimanju stolar.
Uviđajući kvalitetniji način obrazovanja po dvojnom sustavu (vise praktične nastave) u obrtničkim zanimanjima u Školi je za 1998./1999. školsku godinu u svim razrednim odjelima struka elektrotehnike, strojarstva, obrada drva, graditeljstva, tekstila i osobnih usluga, uveden upravo dvojni sustav obrazovanja.
Od 2004. uvodi se jedinstveni model obrazovanja (JMO) u kojem se učenici obrazuju za obrtnička zanimanja u procesu nastave koja se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela, po principu jedan tjedan teorijske, tjedan praktične nastave.
Prema potrebama i mogućnostima/ne mogućnostima izvođenja naukovanja u obrtničkim zanimanjima u tvrtkama (poduzećima), ustanovama i obrtima školi se provodi i klasični program obrazovanja (C program).
Ovakav način obrazovanja omogućavaju obrtnici grada Ogulina, od kojih su velik broj bili učenici naše Škole, koji čine okosnicu razvoja našeg Grada i malih i srednjih tvrtki kao samostalnih poduzeća i ustanova s kojima Škola ostvaruje intenzivnu suradnju, koja se potvrđuje kroz licencirane radionice u gradu Ogulinu, za izvođenje naukovanja u obrtničkim zanimanjima.
Školske godine 1998./1999. Škola rješenjem Ministarstva prosvjete i športa dobiva prvu, a godinu dana kasnije i drugu specijaliziranu računalnu učionicu, te upisuje 1999./2000. prvu generaciju učenika zanimanja tehničar za računalstvo. Od 2020./2021. školske godine po Rješenju Ministarstva znanosti i obrazovanja upisujemo CNC operater (IG) i instalater kućnih instalacija (JMO).
Danas Škola obrazuje učenike u sljedećim zanimanjima: elektrotehničar, tehničar za računalstvo, tehničar za željeznički promet, vozač motornog vozila, automehaničar, strojobravar, vodoinstalater, frizer, stolar, CNC operater.
Učenici sa aktivni u Učeničkoj zadruzi, Školskom sportskom klubu, volonterskom klubu,…
