Povodom obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa-simbola sljepoće, na prijedlog prof. Mirjane Mrvoš kojeg je podržala i prof. Đurđa Magdić, Udruga slijepih Ogulin danas je s osobitim zadovoljstvom u svome radnom prostoru organizirala prijem učenika Obrtničke i tehničke škole s intencijom senzibilizacije mlađe populacije za osobe oštećena vida.

Ovom je skupu nazočilo oko 25 učenika raznih strukovnih zanimanja kojima su predstavnici udruge, prije svega, njezin predsjednik Ivan Jurjević profesor u mirovini i djelatnica udruge Zvjezdana Jurjević pokušali približiti svakodnevni život slijepih osoba, probleme s kojima se susreću, ali i s mogućnostima, kako s fizičkim hendikepom što kvalitetnije živjeti i biti aktivni i korisni članovi zajednice u kojoj žive.

Tako su učenici imali priliku čuti na koje načine udruga pomaže svojim članovima, od ostvarenja raznih prava koja im po Zakonu pripadaju, nabavci tiflotehničkih pomagala koja su od egzistencijalnog značaja za slijepe, korištenja knjižnog fonda kojeg Hrvatska knjižnica za slijepe nudi slijepim osobama, o brajevom pismu, o organizaciji društvenih aktivnosti kojima udruga izbavlja članove iz jednoličnosti životne svakodnevice, omogućava im bolju međusobnu povezanost i svakako doprinosi boljoj socijalnoj uključenosti članova u društvenu zajednicu.

Učenici i njihove profesorice također su upoznati sa jednom od ne manje važnih zadaća udruge, a to je raditi na umanjenju predrasuda o sljepoći. Najbolji takav primjer je nedavno gostovanje članova kazališta slijepih i slabovidnih „Novi život“ iz Zagreba, koje je povodom obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa gostovalo u Ogulinu sa Molierovom predstavom „Škrtac“ i vrhunskim kazališnim umijećem ti su sjajni kreativni ljudi pokazali brojnoj ogulinskoj publici „kako različitost nije prepreka uspješnosti“. Osobnim primjerom predsjednika udruge koji je unatoč fizičkom hendikepu uspio sebi prokrčiti životni put završivši fakultet, radeći punih 30 godina kao profesor u Srednjoj ekonomskoj školi i svojim radom stekao mirovinu, promišljanju učenika o osobama s invaliditetom zasigurno je doprinijeto da budu pozitivnija.

Krajnja poruka glasi: slijepe osobe svakako nisu bespomoćne kao što mnogi misle da jesu, trebaju nam biti uzori, a jedna takva osoba s trostrukim fizičkim hendikepom koja je uspjela u životu je gluho-nijemo-slijepa američka književnica i aktivistica Helen Keller koja je za sebe rekla: Moji prijatelji ispisali su priču mog života. Na bezbroj načina preokrenuli su moje mane u sjajne prednosti i omogućili mi da koračam smireno i sretno pod sjenkom mog nedostatka.

Udruga zahvaljuje profesoricama Mirjani Mrvoš i Đurđi Magdić, učenicima, u nadi za nekom budućom suradnjom, ovim putem koristim priliku zahvaliti brojnim profesorima i učenicima koji su na razne načine pomogli ovoj udruzi.

Zvjezdana Juirjević